Budala zbog tebe (Hvala ti)

Budala zbog tebe (Hvala ti)

I nakon svega ja sam stajao uz tebe. Onako školski. Reklamni primjerak. Onako po pravilima. Onako kako treba biti. Ja sam stajao uz tebe. Nakon svega. A svega je bilo. Toliko puno. Sa svih strana. Tvojih strana. Jer bilo ih je nekoliko. Nekoliko razmišljanja. Nekoliko vrsta ponašanja. Nekoliko načina reagiranja. A ja nisam više znao prepoznati. Na kojem si ti. Gdje si stala. A gdje sam se točno ja izgubio. Kod tebe. U tebi. Ali zapravo, sam sa sobom. Kompletno izgubljen. Od tebe. Izbezumljen tobom. Ni slika ni prilika sebe. Budala. Jebena budaletina.

Prođe mi kroz glavu, tu i tamo. Nije da razmišljam. I onda se sjetim i uhvati me smijeh. Popriličan korak naprijed. Ako ne i stepenica. Ako ne i čitav jedan kat od onog kakav sam bio i kakvog se sjećam kada bi me uhvatio tvoj trenutak. Trenutak kada bih se sjetio tebe. Da, znao sam bit u banani. Glup sam sebi.  Znači, potpuni kreten. A gle, sada se smijem svemu tome. Evo baš danas, čujem neku pjesmu u prolazu i sjetim se kad si mi ju poslala. Sjetim se riječi koje su valjda tada trebale nešto značiti. Možda i jesu. Tada. I onda se sjetim onog pokušavanja, razgovaranja, dubioza, razglabanja  i razjebavanja svih mogućih koncepcija. Mojih. Tvoje su uvijek bile na mjestu. Nisi se nikada previše odvajala od svojih temelja. Ali ja jesam. Vjerojatno prvi put u životu. Sasvim sigurno zadnji put u životu (zbog nekog poput tebe). Napravit ću to opet kada mi se netko toliko jako svidi. Napravit ću to opet zbog ljubavi. Samo i jedino zbog toga. Malo ljigavo zvuči, ali ne postoji drugačiji termin. Jer da, išao sam protiv sebe. Zbog ljubavi. Zbog tebe. Ovo zvuči još i gore sada. Ali tada mi je to zvučalo kao jedino moguće. Kao nešto najljepše. Kao nešto najvrjednije. Kao nešto što ćeš ti cijeniti. Jer ja… ja sam se borio zbog ljubavi.

Budaletina. Tada. Sada na to gledam kao na lekciju. Iskustvo. I znaš što, nije mi uopće žao. Možda malo. Ali sve u svemu, nije. Pa ja sam se borio sa sobom zbog tebe. Pa jel ti znaš koliko moraš biti jak u glavi i mentalno stabilan da ideš protiv sebe i svojih uvjerenja  zbog nekog drugog? Nimalo, reći ćeš. A s druge strane opet, potpuno i apsolutno. Pa jel ti slutiš koliko netko mora voljeti nekoga kada je spreman sve ostaviti zbog nje? Ne bi ti to razumjela pa čak i da naslućuješ. Tada sam mislio da razumiješ, sada kada gledam, bojim se da nisi kapacitet. Ne za takvu vrstu razmišljanja. Za takvu vrstu osjećaja.  Da samo znaš kakav je osjećaj ostati razočaran u nekome. Nekome tko ti je bio pojam. Pojam za osjećaj. Definicija i referenca. Da samo znaš. Kako je gledati te danas i vidjeti ništa. Tamo gdje sam nekada vidio sve. Sve svoje. Da samo znaš kako je ostati razočaran. U sebe. Kada znaš da si sve i sebe bio spreman dati nekome poput tebe.

Lako za razočaranje, ono prolazi. Nužno je, ali prolazi. Imaju pravo kada kažu da je vrijeme jedini lijek za sve. Istina koja ne može biti veća. No, smiješno je kako u tom istom vremenu, u nekoliko navrata, sam poželio vratiti se. Nakon svega. Zamisli. Nakon svih sranja, nakon cijele muke i truda s moje strane, ja sam se i dalje želio vratiti tebi. Osobi koja prstom nije makla za mene. Koja se trudila da mi zagorča sav moj trud. Koja me/se zajebavala kada sam se ja mučio da opstanem(o). Možeš li shvatiti tu razinu samopoštovanja koju sam tada imao? Možeš li shvatiti tu količinu zaglupljenosti? Možeš li shvatiti koje razočaranje si prouzročila svo ovo vrijeme? Možeš li shvatiti koliko sam se smijao kada sam sve to shvatio?! Kažem ti. Budaletina sam. Totalna.

I znaš što? Neka sam. Ako je zbog ljubavi, neka je. Znači da sam te volio. Jebeno volio. Znači da sam sposoban voljeti. A to nije nešto, što baš svi danas posjeduju. Zapravo ti moram biti zahvalan. Zapravo, da. Kažu da se za svaka zatvorena vrata u životu moraš zahvaliti. Dugo mi je trebalo da takvo što shvatim, ali malo po malo, i kužim da to ima smisla. Zaista, hvala ti. Da te nije bilo, ja ne bih možda nikada znao za što sam sposoban, a što nisam. Ne bih nikada znao što znači voljeti nekoga tako jako. Ne bih nikada znao što više nikada ne želim. A to je, kao što sam i u knjizi napisao, daleko najvažnija stvar u životu. Znati što ne želiš. Spoznati to. Uvidjeti to. I jednom zauvijek zaključiti.

Želim ti sreću i sve najbolje. I da naučiš stajati uz nekoga. Da naučiš voljeti. Ne  onako školski, nego pravo. Da uz nekoga vežeš osjećaje. A isto tako, da uz nekoga naučiš vezati i sebe. I da znaš da nije loše ispasti budalom radi nekoga. Nije uopće. Kao i uvijek u životu, nekada boli, nekada izgubiš, ali uvijek naučiš i kasnije se smiješ.

Ja ću i dalje biti budala. Boriti se za nekoga. Ali neću gubiti sebe. Stajati uz nekoga. Ali prvo stajati čvrsto sa sobom. Voljeti nekoga. Bez kalkuliranja. A dok nju ne pronađem, tu i tamo sjetiti se tebe. I samo sjetiti. I ne vidjeti ništa. I ne osjetiti ništa. I nasmijati se. Onako. Sam sebi. Lekcija naučena. Hvala ti od srca.

  • Subscribeajte se na blog, dolje. Hvala!

 

Comments

comments

Follow:
Share:

9 Comments

  1. Višnja
    October 28, 2016 / 9:01 pm

    Odličan!!
    Ehhh..ovo je stvarno jedna od najvažnijih spoznaja. Spoznati da imaš kapacitet potpuno voljeti! I kolika ti hrabrost samo treba za biti spreman predati se. I pitam se radi li se tu o ičem svjesnom ili kad te jednostavno preplavi luda zaljubljenost, dobiješ tu neku novu, neviđenu snagu. A .. odakle dobiti snagu kada zaljubljenost jenjava i vrijeme je za odlučiti se na ljubav?
    I što znaći kada nemaš dovoljno snage, jel to samo znak da zaljubljenost nije toliko jaka? Ili neke “rupe” iz prošlosti gutaju snagu koju zaljubljenost daje. snagu koju do tad nisi ni sanjat mogao..

  2. MartinaM
    October 28, 2016 / 9:57 pm

    Danas vecina moje generacije (mladih) imaju ljubav kao trenutni osjecaj. Jedno vrijeme kao rok trajanja, kao kad stavis na onu trajnu konzervu: vrijedi do; najbolje koristiti do tog i tog datuma, te i te godine. To nije ljubav. Ljubav nije osjecaj, to je opredjeljenje za posebnu osobu.

  3. Sanja
    October 29, 2016 / 1:23 am

    Ja sam izgubljena neko vrijeme od pustih razocaranja i glupih nadanja. Mnogi kazu da sam bila predobra za njega, ali ja osjecam da je on bio predobar za mene, tako nestvaran, izvan moje lige. Toliko razliciti, ali ipak sam se nadala da ljubav moze prijeci sve. Ali ne, ne u mom slucaju. Ljubav jednostavno nije bila dovoljna da ga uvjerim da ostane i da se bori pa ne preostaje drugo nego zivjeti sa spoznajom da nisam uspjela.

  4. Ana
    October 29, 2016 / 7:08 pm

    Čitam tekst i pokušavam shvatiti kako je netko tko me ne poznaje napisao sve ono što je u mojoj glavi već neko vrijeme. Opisao si sve ono što sam prošla. Danas kad pogledam u tu osobu vidim sve ono što mogu biti sretna više nije u mom životu. Zauvijek ću biti zahvalna na lekcijama koje sam naučila i zbog kojih danas jesam osoba koja je pametnija, sretnija i jača.

  5. Didi
    October 30, 2016 / 6:25 pm

    Obožavam čitati tvoje tekstove jer se pronađem u barem 90%njih, a ni ovaj nije iznimka. Kladim se da smo svi u jednom trenutku života zbog nekog bili budale, onako neko određeno vrijeme, a sad kad se osvrnemo natrag pitamo se zašto, ali nije nam žao. Nije. Bar meni. Svašta čovjeka život nauči i onda na kraju stvarno možeš samo reći ono što si ti napisao: “Lekcija naučena. Hvala ti od srca.” I to je takva istina. Jer da tada nije bila lekcija naučena, bila bi kasnije, sigurno, a ne kaže se uzaludno: “Bolje prije nego kasnije!”

  6. MARE
    November 3, 2016 / 12:15 pm

    Bol je najveća učiteljica. 🙂
    Ponekad, kad mi misli odlutaju u čarobni svijet melankolije, zamislim se s muškarcem koji će me voljeti više nego ja njega.
    I bojim se da će mi, kad sretnem onog mangupa, srce zakucati onako kako s ovim nikada neće…

  7. November 13, 2016 / 12:46 pm

    Svaka cast,covjek se definitivno nadje u tome,prelijepo napisano,svi mi koji prodjemo kroz tako nesto,znamo kakav je osjecaj
    predati se nekomzna kraj ne dobiti nista,sve u svemu predobro i prelijepo napisano.

  8. Modesty
    January 3, 2017 / 8:33 pm

    “Pa jel ti znaš koliko moraš biti jak u glavi i mentalno stabilan da ideš protiv sebe i svojih uvjerenja zbog nekog drugog? Nimalo, reći ćeš. A s druge strane opet, potpuno i apsolutno. Pa jel ti slutiš koliko netko mora voljeti nekoga kada je spreman sve ostaviti zbog `nje`? Ne bi ti to razumjela pa čak i da `naslućuješ`. Tada sam mislio da razumiješ, sada kada gledam, bojim se da nisi KAPACITET. Ne za takvu vrstu razmišljanja. Za takvu vrstu osjećaja. Da samo znaš kakav je osjećaj ostati RAZOCARAN u nekome. Nekome tko ti je bio pojam. Pojam za osjećaj. Definicija i referenca. Da samo znaš. KAKO JE GLEDATI TE danas i VIDJETI ?! ništa. Tamo gdje sam nekada vidio sve. Sve svoje. Da samo znaš kako je OSTATI RAZOCARAN . U sebe. Kada znaš da si sve i sebe bio spreman dati nekome poput tebe. “ Da, BUDALA ZBOG TEBE !!! HVALA TI !
    Svakom po zasluzi ?! Zar je toliko zasluzeno …. hmm …Vreme kao nemi svedok i najbolji pokazatelj ali i najsuroviji sudija u svakom trenu sadanjeg i budeceg vremena , svakim novim danom donosice novu presudu , reakciju zbog akcije od juce , zbog danas ..to je sutra -kazna ili nagrada … po zasluzi …..

    Gledam datum posta i razmisljam …secanja ….

  9. Val
    October 20, 2017 / 8:18 pm

    👌”Ako je zbog ljubavi, neka je.” 😊

Leave a Reply