“Još uvijek nisi nikoga našla?!”

“Još uvijek nisi nikoga našla?!”

„To mora da je ljubav“ kaže ona i zatvori još jednu u nizu dejting aplikacija. Ili Facebook. Ili dejting stranica. Ili Instagram. Sve to dodje na isto. Linkedin, takodjer. Sve se te mreže, na kraju krajeva, svedu na „traženje nekog“. S druge strane, svaki mediji koji otvoriš, svaki članak koji pročitaš, naročito one namijenjene ženskoj populaciji, sve možeš svesti pod jedan nazivnik; kako pronaći pravog. Što tražiti, na čemu paziti, što ako on misli, što ako on ne misli. Kako znati, kako prepoznati. Kako. Gdje. Kada.Ti praktički ne moraš ništa. Samo postojati. Sve drugo ti je napisano. Još ga samo moraš naći. Moraš. Lajtmotiv, odnosno brojnik u ovom našem razlomku.

Ali recimo da ti ne moraš. Da ne želiš. Da ne trebaš. Da ne ideš za tim. Da te ne zanima ono što je napisano. Da ne čitaš „stručnu“ literaturu. Da ne znaš razlomke. Bar ne ove, ovako postavljene. Što ako se tvoj svijet ne vrti oko toga da moraš naći nekoga? – Nemoj to ni govoriti na glas. Pa automatski ćeš uvrijediti pola porodice, babine prijateljice, a gosti kada dođu neće te imati više što pitati. Kakva pomutnja. Pa od malena sve se svodi na to da se moraš udati i nekog pronaći. To je donekle ok. Donekle. Jer jebiga, ne možeš mijenjati povijesti, babinu i dedinu i prije njih, slikovnice, trnoružice i pepeljuge. Svi su se oni poudavali na kraju, i to je u redu, s obzirom da su to i htjeli kroz cijelu slikovnicu. Ne baba i deda, oni nisu bili u slikovnici. Mislim na ovo drugo dvoje. Ne međusobno, naravno. Uglavnom, razumijemo se.

I evo tebe danas. Recimo da si u dvadesetima, tridesetima, možda nešto i starija. Godine su ionako nebitne. Ganjaš neku karijeru ili neko svoje zanimanje, hobi, avanturu. Nebitno. I sve je to super. I to je odlično. I kako si samo uspjela. „A još uvijek nisi nikoga našla?“. U ovom razlomku, ovo zadnja izjava je brojnik. I nazivnik. Ova ostala nabrajanja prije su samo radnje koje prethode njemu. Razlomku.  I onda staneš i pun ti je k…. slušanja istog. I znaš da možeš izumiti teleportaciju ili otkriti novi spektar boja, ti ćeš i dalje biti u istom razlomku. Onom koji ne daje rezultat i završava na x. Neodređeno. Jer nisi nikoga našla.

U očaju skidaš onih dvjesto i osamnaest aplikacija zbog kojih ćeš pronaći sreću. Aplikacija koje te spajaju po najneobičnijim sklopovima. Umnim. Ili slaboumnim. Ovisi kako te potrefi. Većinom nekako bude ovo drugo. Jebiga, a šta bi ti. Još bi i birala. Što je najgore, bi. Jer kad već moraš, kad je to već brojnik, onda bi da nazivnik ima nekog smisla. Onda bi da imate neke sličnosti. Privlačnosti. Da imaš čist rezultat. Odlaziš na Feacebook, Instagram i tražiš ljubav. Jer to se tako mora. Tako je to danas. I Linkedin ulazi u tu priču. I sve te aplikacije koje otvoriš na mobitelu i listaš i scrollaš gore, dolje, ne bi li pronašla nekog da mu pokloniš srce. U formi dodira dvaput palcem na ekran. Ljubav. I možeš reći da ti se netko sviđa. Da si nekoga našla. Barem ovako. Odokativno. Doslovno. Da imaš što pričati babi i gostima kad dođu. Da imaš materijala za priču s frendicama. Kako je zgodan. I napisao mi je da sam slatka. I poslao srce. U formi dodira dvaput palcem po ekranu. To mora da je ljubav.

Naravno da to nisi ti. To je samo varijanta koja se mogla dogoditi. Ali ne tebi. Jer tebi to ne treba. „Da, tebi nitko ne treba. Ti sve možeš sama.“ Zvuči poznato?! Koliko si puta to čula. Ali ne radi se uopće o tome. Ne radi se uopće o tome možeš li ili ne. Treba li ti ili ne. Radi se o tome želiš li ili ne želiš. A ne o tome da je to cilj. Uspjeh. Krajnji domet. Radi se o tome da je to samo i jedino izbor. Tvoj izbor. Radi se o tome da imati nekoga ne određuje tebe. Ne određuje nikoga, zapravo. Pa čak ni one koji su uvjereni u to da su bolji od onih ostalih jer eto, imaju nekog. Radi se o tome da je „imati nekoga“ dovelo do toga da mnogi isto čitaju „imati bilo koga“. A to je velika razlika. Puno veća od samo par krivo napisanih slova. Toliko velika da te to na kraju i definira. Imati bilo koga. Samim time ti postaješ upravo to; bilo tko. A to ti je namjera?! Želja?! Uspjeh?!

Imati nekoga je lijepo. Naći nekoga tko će ići s tobom kroz život, moguće do kraja života, je nešto najljepše što čovjek može pronaći. Ali i stvoriti. Nemojmo se zavaravati, ljubav je i posao. Na ljubavi se radi. Oko ljubavi se trudi. Pa čak i puno više nego oko najveće karijere. Naročito ako radiš ono što voliš. U ovom slučaju, ako voliš onog koga zaista voliš. To onda dobije neki svoj smisao. Ali smisao se ne traži u smislu da tražiš isključivo njega. Smisao. Jer potratiti cijeli svoj život u traženju smisla, dovodi do toga da nisi živio. Nego tražio. Zvuči zbunjujuće?! Sada riječ smisao, u prošloj rečenici, zamijeni riječju ljubav. Napisat ću ti je. Da bude jasnije. Ali ljubav se ne traži u smislu da tražiš isključivo nju. Ljubav. Jer potratiti cijeli svoj život u traženju ljubavi, dovodi do toga da nisi živio. Nego tražio. Zvuči jasnije, zar ne. A ljubav se voli. Ne traži se. I ne moli. I nije nešto što se mora. Nije nipošto nešto što se mora. Ako uz ljubav stoji morati, onda brkaš pojmove. Onda se vrati u školu. Vrati se na razlomke. (Koji ti btw nikada neće ni trebati).

Zato prije nego što tražiš ljubav da te odredi ili još gore, nekoga da u njemu nađeš smisao, pronađi ga u sebi. Znam, napisao sam tu rečenicu već u knjizi. Ali nije na odmet ponoviti. Odredi prvo sebe. Smjesti se i odredi svoj put. Ne moraš imati sve u planu. Ne moraš imati sve posloženo. Ne moraš imati sve odgovoreno. Koliko god se trudila i htjela, budi sigurna, nikada i nećeš. Uči, traži i pronalazi sebe. U svakom danu. U sljedećem trenutku. U nekom novom poznanstvu. Posuđenoj knjizi. Dalekom putovanju. Pronađi inspiraciju. Ono što tebe zanima. Isključivo radi sebe. A radi koga drugoga?!

Zatvori aplikacije. Izbriši ih. Prestani tražiti, ako si i počela. Prestani izlaziti samo u cilju da bi nekoga srela, pronašla, upoznala. Prestani živjeti za nekog drugoga. Nekoga tko ni ne postoji. Tko ti u principu i ne treba. Pusti ih neka govore, pusti neka pitaju, pusti neka podbadaju. Pusti neka se smiju. Nasmij se i ti. Jer na kraju krajeva, to i je smiješno. Na kraju krajeva, ti se zadnja i smiješ.

Zato polako. Pomalo. Ima vremena za sve. A sve upravo dolazi u pravo vrijeme. Ne onda kada želiš, ne onda kada trebaš, ne onda kada tražiš i čekaš, nego onda kada si spremna. Ne treba ti bilo tko. Ne treba ti samo zato. Treba ti netko. Jednom kada se dogodi. Ali prije jednom, prije nekog, trebaš tebe, samoj sebi. Prvenstveno.

 

14 Comments

  1. Nikolina
    September 25, 2016 / 9:32 pm

    Koja istina!! Svaka čast

  2. Nikolina
    September 25, 2016 / 9:39 pm

    Svaka čast..vrijedi pročitati par puta 🙂

  3. Iva
    September 26, 2016 / 12:06 am

    Savršeno. Jedan od najboljih tvojih tekstova definitivno???

  4. Valentina
    September 26, 2016 / 10:38 pm

    Predivno napisano! ??

  5. Sara
    September 27, 2016 / 12:28 am

    Tekst koji bi svi trebali procitat barem jednom dnevno! Bravo!

  6. Sanja
    September 27, 2016 / 7:02 am

    Čitajući ovaj tekst, u tramvaju prije svitanja, sa osmijehom i pobuđenom
    nadom da postoji još ljudi s istim pogledom na ovu temu. Prekrasno napisan tekst, pun istine. Naša vrijednost nije samo u tome jesmo
    li pronašli nekoga. No teško je to objasniti okolini koja ne voli sve što ne ide utabanim putem. Ipak, biseri poput ovog povremeno vrate energiju za nastavak avanture

  7. Didi
    September 28, 2016 / 12:03 am

    Obozavam tako nesto procitati!!

    • darja
      September 28, 2016 / 3:02 pm

      Savrseno napisano i ubiti sve je tocno zato se slazem s tim da se nista ne mora i niti za ikoga zato sta se mora ….a ljubav je velika rijec a na kraju svak sebi nade nesto i nekog…☺savrsen s gustom sam citala ?

  8. Dunja
    September 29, 2016 / 7:37 am

    Kako si me “ubo”. 🙂

  9. Irena*
    September 29, 2016 / 9:58 am

    Opet prave riječi.

  10. Kris
    October 9, 2016 / 9:54 am

    Stalno traženje ljubavi , taj ultimativni osjecaj kada grebes noktima da te voli , razumije,osjeća , taj ON!
    Koji te nakon X godina ne vidi ! A bilo je ljubavi , nekada i onda sve ispočetka …. traženje !
    Necu generalizirati ali uvijek i kad ta VELIKA ljubav završi i brakom i djecom nekako se istopi … nestane … razumjevanje … osjecaj … samo ispari
    Imam godina i iskustva i samo kazem
    Ljubav je divna ali nestalna i cijeli život zelis ljubav s na kraju ostaju sjećanja na dobro i loše … i ipak dalje trazis TAJ osjecaj
    Srce je prazno i puno ….. tužno i sretno …. i napokon se probudiš jednog dana i pogledaš se u ogledalo i shvatiš da je nikad nećeš imati zauvjek !
    Tada se okreneš sebi i tada postaješ sebi najvažniji
    Pokušavaš se ispuniti na 100 načina ali i dalje mada si odlučila da ti TA Ljubav ne treba ipak krajičkom duše ….trazis dalje
    I mogla bi ja tako puno i dugo pisati o pravim i expesnim ljubavima … o grešnim i vezama bez ljubavi …. ali necu rušiti san i nastojanja ostalih da je Pronađu i dalje traže
    Sretno

  11. November 15, 2016 / 9:17 am

    Previše pravih riječi, hvala ti.

  12. Ivana
    February 4, 2017 / 10:07 pm

    Kako si me samo rasplakao,hvala ti za ovaj tekst <3 Podpisujem svaku riječ.

  13. Martina
    September 19, 2017 / 1:03 am

    Tako točno…you made my day

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.